Kljukanje antibioticima

Kljukanje antibioticima

U ordinaciju dolazi pacijentkinja sa pojačanom vaginalnom sekrecijom,crvenilom i svrabom,nakon,kako kaže,pijenja različitih antibiotika u toku mesec dana. Lekove je dobijala od svog lekara opšte prakse i konsultovanih specijalista,u prvom redu,zbog bolnog grla i naknadnog kašlja.
Ne ulazeći u opravdanost ovako dugotrajne antibiotske terapije u konkretnom slučaju,može se,načelno,reći da je neopravdana i česta upotreba antibiotika vrlo zastupljena u našoj zemlji,što sve statistike ubedljivo pokazuju.
Uzroci su višestruki,a najvažniji leže u pritisku kojem su lekari izloženi da daju antibiotski lek. Da bi izbegli neprijatnost,zadržavanje u poslu,i,po pravilu,uzaludna objašnjavanja,oni pribegavaju ispunjavanju pacijentovih očekivanja (po sistemu”ko će da se sa budalama,…..raspravlja) i praksa se nastavlja. Ako lekar ne prepiše antibiotik,gde inače nije potreban,kod,recimo,vrlo verovatne virusne infekcije i kod zdravstveno stabilnog pacijenta,a kasnije nastupi neka od mogućih komplikacija virusne upale,lekar je često izložen neprijatnim i agresivnim napadima. Ovako on postupa pragmatično;daje očekivani lek,iako je često nepotreban,i zaštiti sebe od potencijalnih prigovora i neprijatnosti. Ionako od komplikacija nepotrebne primene leka pati pacijent,a ne doktor. I tako se ova problematična praksa,na opštu radost,nastavlja.

Podeli sa prijateljima
  •  
  •  
  •  
  •  
  •